Proslavljen 100-ti rođendan Japjenice na Roskarsnici
Japjenica na Roskarsnici u Velom Grablju dostojno je proslavila svoj 100-ti rođendan. Na radnoj akciji održanoj u subotu 12.04. 2014. g., okupilo se veselo društvo u čast velike obljetnice. Japjenica je detaljno očišćena, sav okoliš je uređen, započet je s čišćenjem stari antički put, podignut je suhozid na istom, razgovaralo se o zaštiti japjenice, pomolilo se za pokojne, pročitani su sastavi i pjesme, ispeklo se za obit, popilo kafu, osladilo se sa prigodnom tortom u obliku japjenice, zakantalo ... jednom riječju - akcija je uspijela !
Zahvaljujemo se svima na odazivu, od najmlađih do najstarijih, od grabljana do ljudi iz drugih mjesta, kao i onima koji su poklonima i donacijama podržali akciju. I ovom prilikom apeliramo na nadležne institucije (kojima je poslan službeni dopis) da japjenicu adekvatno zaštitimo !!!, da ostane kao trajna uspomena, na mukotrpan život našeg težaka, te kao zaštićena kulturna baština našeg kraja.
Svi smo odgovorni za njezinu budućnost!
U word dokumentu Vam prenosimo „prigodno slovo“ Ivice Zaninovića Malabonkinega i pjesmu Iveta Zaninovića Mandičinega
Zdravi i veseli bili
U. Pjover
PS. Evo akcija „iz drugog kuta gledanja“, od strane geomir bloga
_________________________________________________________________________________________
U ČAST NAŠOJ SLAVLJENICI
NAŠOJ JAPJENICI NA NJEN 100-TI ROĐENDAN
Na najužem prijevoju, ka na sedlu našeg škoja, na raskrižju svih puteva,
gorda i smjela stojiš ti, visoko ka kampanel unebo.
Putokaz putnicima - sinjol mornorima prkosivši zubu vremena, ponosna i vitka evo već punih 100 godišć …
Gledon te uvik i divin ti se naša slavljenice - simbol muke i truda, svidok teškog vrimena i života od kamika i ognja stvorit jopnje za grodit naše kuće - paloce.
Polugon vadit stinje, klesot, grodit, tuć goru, nosit brimena kića i tako ložit punih 8 don bez fermat za dobit malo jopnja, za prodat, za preživit …
Tužna životna sudbina naše fameje ostavila te na životu, netaknutu, izvornu ka dobru vilu našeg sela. Da čuvoš naša poja na spomen punih 100 godišć.
Koliko li je somo svita pasalo tvojim putima to ti somo znoš sa mulima, mazgima, tovarima punih dor, mihih masta, vrić levonde …
… Šo, de, ala homo, odzvonjalo je tvojim putima za dobro jutro, za dobru noć …
A ti onako sa visoka gledoš i čuvoš naša poja ispletena gomilima da im se ni broja nezno - sve grođene od stinja izvađenih iz zemje da je zadaržu za posodit buhoč, lozu, levondu i maslinu u fužu …
Pogledojte dobri judi, osobito vi mlaji malo uokolo, vidite li ovo čudo ljudskih ruk, ovo remek dilo našega čovika koji su tu više glodni nego siti od jutra do mroka lavrali i bili sritni - zadovojni, živili u slozi i jubavi…
A danas … pari mi se da više ničeg lipog ni - svega tega non fali, a nojviše me boli ča njihove meštre niko i ne spominje i niko ne priznaje - niko od njih ni dobi ni stručić murtele, a kamoli medaje …
Sve su ovo oni lavrali
Naši pokojni dobri i vridni
Bez buke i fole
Sa puno muke
Mižerju hrone
I sa pinku node.
Na dobro ti došlo tvojih 100 godišć i da non još dugo poživiš, naša Japjenice!
Velo Grablje, 12.04.2014.
Praunuk Ivica Zaninović
Malabonkin
16.04.2014.
